Sport i performanse
Rad sa sportistima — od asimetrije do povratka treningu
Kod sportiste povreda retko počinje na dan kada se dogodila. Počinje mnogo ranije, kao neravnoteža koju telo dugo uspešno krije.
Kroz moju praksu prolaze i vrhunski sportisti i ljudi koji treniraju iz zadovoljstva. Ono što ih povezuje jeste da telo pod redovnim opterećenjem godinama uspešno krije neravnotežu — sve dok jednog dana ne uspe. Povreda tada deluje kao nesrećan slučaj, a najčešće je poslednji korak u nizu koji je počeo mnogo ranije i bio vidljiv, ako se znalo gde se gleda.
Asimetrija nije greška — pitanje je kada postane rizik
Sportovi su retko simetrični. Teniser godinama udara jednom stranom, fudbaler šutira jednom nogom, bacač rotira uvek u istom smeru. Telo se prilagodi: jedna strana postane jača, pokretljivija i navikla da nosi više. To samo po sebi nije problem i ne treba ga „ispravljati” do savršene simetrije — takva simetrija kod vrhunskog sportiste ionako ne postoji.
Problem nastaje kada razlika pređe granicu do koje je telo može kompenzovati bez cene. Ta cena se prvo plaća tiho — sitnim promenama u tehnici, ranijim zamorom na jednoj strani, ukočenošću koja traje malo duže posle svakog treninga. Bol dolazi poslednji. Zbog toga je korisno da procena postoji dok je sve u redu: bez nje se kasnije ne zna šta je za tog konkretnog sportistu bilo uobičajeno, a šta je nastalo u međuvremenu.
Zašto se asimetrija ne primeti na vreme
U sportu se rezultat meri do stotinke, a stanje tela se procenjuje po tome kako se sportista oseća — a osećaj je poslednji koji javi da nešto nije u redu. Telo koje godinama trenira naučilo je da kompenzuje toliko dobro da razliku između strana prikriva sve dok kompenzacija ima čime da se plaća.
Zbog toga procena kod sportiste ne polazi od mesta koje boli, nego od toga kako se telo kreće kao celina: koliko se otvara rotacija u kuku i grudnom delu kičme, da li karlica radi simetrično pri jednonožnom osloncu, i kako se opterećenje prenosi kroz stopalo i skočni zglob. To su stvari koje se ne vide dok se gleda samo bolno mesto, a upravo one odlučuju gde će se sledeći problem pojaviti.
Zašto bol i mesto povrede često nisu na istom mestu
Sila se kroz telo ne prenosi izolovano po zglobovima, već kroz povezanu mrežu tkiva pod napetošću — princip biotensegriteta koji stoji iza celog mog pristupa. Zbog toga ograničena rotacija u kuku može da se ispolji kao bol u ramenu na suprotnoj strani, a stara povreda skočnog zgloba kao problem sa kolenom godinama kasnije. Zategnutost putuje duž fascijalnih linija, a ne po anatomskim regijama iz udžbenika.
Praktična posledica je da terapija usmerena isključivo na mesto koje boli kod sportiste često daje kratkotrajno olakšanje, pa se tegoba vrati čim se opterećenje vrati na pun nivo. Zato procena uvek počinje od celine — kako se telo kreće i odakle potiče neravnoteža — a tek onda se prelazi na lokalni rad.
Povratak treningu — kada je „spremno” zaista spremno
Najčešći razlog zbog kojeg se povreda ponovi jeste povratak na pun intenzitet po kriterijumu koji ništa ne dokazuje — po tome što više ne boli. Bol nestaje pre nego što se vrati kapacitet tkiva i pre nego što se vrati kontrola pokreta pod opterećenjem, a upravo taj razmak je period najvećeg rizika. Kod sportiste koji je pod pritiskom rasporeda, taj razmak je i najopasniji, jer je motivacija da se preskoči najveća.
Zbog toga se povratak procenjuje po više kriterijuma nego po osećaju: obim pokreta u odnosu na neoštećenu stranu, kvalitet kontrole pri opterećenju, i da li se obrazac koji je prethodio povredi vratio. Objektivan nalaz pomaže kod poslednjeg — pokazuje da li se razlika između strana zaista vratila na raniji nivo ili je ostala prikrivena kompenzacijom.
Sportske tegobe koje najčešće lečim
Najčešća mišićna povreda u sportovima sa sprintom, i ona sa najvišom stopom ponavljanja kada se povratak treningu požuri.
Bol sa spoljne strane kolena kod trkača i biciklista, gde uzrok često leži u kuku i stopalu, ne u samom kolenu.
Oblik u sredini tetive i oblik na pripoju traže različit program vežbi — kod pripoja istezanje nagore pogoršava stanje.
Degenerativna promena tetive, ne prosta upala — zato protivupalna terapija daje samo kratkotrajno olakšanje.
Bol u tabanu koji deli fascijalnu liniju sa Ahilovom tetivom i potkolenicom, pa se retko rešava radom samo na stopalu.
Dubok bol u zadnjici koji se lako zameni sa išijasom, a kod sportista je čest pratilac neravnoteže u karlici.
Kod povreda leđa i vrata koje nastaju u sportu pristup je isti kao i inače — procena celine pre lokalnog rada. Pogledajte i stranice o diskus herniji i rehabilitaciji posle operacije, koja se kod sportista najčešće odnosi na oporavak posle zahvata na kolenu ili ramenu.
Šta ne obećavam
Ne obećavam bolji rezultat na takmičenju — to zavisi od treninga, talenta, oporavka i još desetak stvari koje nisu u mojim rukama. Ono što terapija realno može jeste da ukloni ograničenje koje sportistu sputava, smanji rizik da se stara povreda ponovi i omogući da trenažni plan zaista bude sproveden umesto da se stalno prekida. Kada je telo bez ograničenja, trening radi svoje — i to je tačan opseg onoga što nudim.
Kako izgleda saradnja
Prvi susret je duži jer obuhvata razgovor o istoriji povreda i opterećenja, procenu pokreta, merenje posture i, kod velikog broja ljudi, prvu terapiju istog dana. Dalji tempo zavisi od faze sezone — u pripremnom periodu ima smisla raditi na obrascu koji se godinama gradio, dok se usred takmičarskog dela pristup svodi na održavanje i rasterećenje bez ometanja rasporeda. Rad je uvek dopuna radu lekara sportske medicine i trenera, ne njihova zamena.
Najčešća pitanja sportista
Radite li sa profesionalnim sportistima?
Da. Kroz praksu prolaze i vrhunski sportisti i rekreativci, a razlika između te dve grupe manja je nego što se očekuje — mehanizam povrede je isti, razlikuje se samo količina opterećenja i to koliko brzo neko mora da se vrati. Imena sportista i klubova ne objavljujem, jer to je njihova stvar, ne moja preporuka.
Kada je pravi trenutak da se sportista javi — pre ili posle povrede?
Najkorisnije je pre, u pripremnom periodu ili na početku sezone, kada nema bola i kada se nalaz može mirno pogledati. Tada se asimetrija vidi kao podatak, a ne kao hitan problem. U praksi se ljudi ipak najčešće jave kada bol već ometa trening — i to je u redu, samo je tada posao dvostruk: prvo skinuti tegobu, pa tek onda raditi na uzroku.
Da li asimetrija leve i desne strane uvek znači problem?
Ne. Kod jednostranih sportova — tenisa, fudbala, rukometa, bacačkih disciplina — asimetrija je posledica godina specifičnog treninga i do određene mere je normalna, čak i funkcionalna. Pitanje nije da li asimetrija postoji, nego da li raste i da li je telo i dalje kompenzuje bez cene. Zato je vredno da procena postoji i dok je sve u redu: bez toga se kasnije ne zna šta je za tog sportistu uobičajeno.
Kako se procenjuje da li je sportista spreman da se vrati treningu?
Nedostatak bola je najslabiji od svih kriterijuma, jer bol nestaje pre nego što se vrati kapacitet tkiva i kontrola pokreta. Zato se gleda više toga: obim pokreta u odnosu na drugu stranu, kvalitet kontrole pri opterećenju, i da li se obrazac koji je prethodio povredi vratio na staro. Poslednje je najvažnije i najčešće se preskoči — jer je jedino što se ne oseća.
Da li terapija ometa trenažni ciklus?
Termin i intenzitet se biraju prema fazi ciklusa i rasporedu takmičenja — to je deo dogovora, ne naknadna briga. Manuelni rad se po pravilu ne planira neposredno pred takmičenje ili teški trenažni blok, jer telu treba kratak period da se prilagodi promeni. Kod dugogodišnjih obrazaca menja se nešto što se gradilo godinama, pa i telo traži vreme da to usvoji.
Sarađujete li sa trenerima i kondicionim trenerima?
Kada sportista to želi, da — i to je po pravilu bolji ishod nego kada svako radi odvojeno. Ono što ja nađem na proceni najčešće ima direktnu posledicu na trenažni plan, a ono što trener zna o opterećenju i istoriji sezone menja moje zaključke.
Gde radite sa sportistima?
U obe ordinacije — u Beogradu na Zvezdari i u Kragujevcu. Procena je isti prvi korak na obe adrese, a termin se dogovara prema fazi sezone i rasporedu takmičenja.