Preskoči na sadržaj
osteopata.rs

Rečnik nalaza

Šta zaista piše u vašem nalazu

Kičma, koleno, rame i kuk — prevod reč po reč sa snimka magnetne rezonance i rendgena, i koliko se svaka od tih reči nalazi kod ljudi koji nemaju nikakav bol.

Većina ljudi koji dođu na pregled zbog bola u leđima donese papir koji ne razume. Na njemu piše nekoliko reči na latinskom, jedna deluje strašnije od druge, i između trenutka kada je pacijent preuzeo nalaz i trenutka kada mu ga neko objasni prođe ponekad i nekoliko nedelja. Te nedelje ljudi provedu u strahu koji je u velikom broju slučajeva nepotreban.

Ova stranica je prevod tog papira na razumljiv jezik. Nije zamena za lekara koji nalaz tumači zajedno sa pregledom — ali bi trebalo da odgovori na pitanje koje se najčešće postavlja prvo: koliko je ovo strašno.

Ako se ono što na nalazu piše ne poklapa sa onim što vas boli — drugo mesto, druga strana, drugačije ponašanje bola — o tome posebno piše stranica Kad nalaz i bol ne idu zajedno, zajedno sa pitanjima koja vredi poneti lekaru pre odluke o zahvatu.

Najvažnija stvar: nalaz i bol često nemaju mnogo veze

Godine 2015. objavljen je sistematski pregled 33 studije u kojima je snimljeno 3110 ljudi koji nisu imali nikakav bol u leđima. Cilj je bio jednostavan: videti šta se nalazi na snimcima potpuno zdravih ljudi. Rezultat je promenio način na koji se nalazi čitaju.

Koliko se često nalazi kod ljudi bez ijedne tegobe, po životnom dobu
Nalaz20 g.40 g.60 g.80 g.
Degeneracija diska37 %68 %88 %96 %
Izbočenje diska (bulging)30 %50 %69 %84 %
Protruzija diska29 %33 %38 %43 %
Prsnuće prstena (fisura)19 %22 %25 %29 %
Habanje malih zglobova4 %18 %50 %83 %
Klizanje pršljena (listeza)3 %8 %23 %50 %

Pročitajte red o protruziji još jednom. Skoro svaki treći čovek od dvadeset godina koji nema nikakav bol ima protruziju diska. Kod habanja malih zglobova brojka ide do četiri od pet ljudi u osamdesetim — opet, bez bola. To ne znači da su ti nalazi nevažni ni da ih treba ignorisati. Znači nešto preciznije: nalaz sam po sebi ne dokazuje da je pronađen uzrok vaših tegoba. Uzrok se utvrđuje kada se slika poklopi sa onim što se vidi na pregledu i sa onim što pacijent oseća.

Kičma — reč po reč

Degeneracija i dehidracija diska
Disk je s godinama izgubio deo vode i elastičnosti, pa je na snimku tamniji nego susedni. To je najčešći nalaz na kičmi uopšte i kod velike većine ljudi ne izaziva nikakve tegobe. Bliže je sedoj vlasi nego bolesti.
Sniženje visine diska
Prostor između dva pršljena je niži nego što se očekuje za tu visinu kičme. Posledica je iste degeneracije opisane iznad i sama po sebi ne govori ništa o tome odakle bol dolazi.
Izbočenje diska (bulging)
Disk se ravnomerno izbočio po celom obimu, kao guma koja je malo popustila pod teretom. Nije hernija i ne znači da je nešto puklo. Nalazi se kod polovine ljudi u četrdesetim koji nemaju nikakav bol.
Protruzija diska
Najblaži oblik hernije: spoljašnji prsten je oslabljen i ispupčen na jednom mestu, ali još nije puknuo po celoj debljini. Reč zvuči ozbiljno, a nalazi se kod skoro trećine dvadesetogodišnjaka bez ijedne tegobe.
Ekstruzija i sekvestracija
Ozbiljniji stepeni: kod ekstruzije je prsten pukao po celoj debljini i jezgro je izašlo napolje, a kod sekvestracije se odvojeni deo potpuno razdvojio od diska. Ovi nalazi se češće poklapaju sa tegobama, ali ni tada intenzitet bola ne prati veličinu hernije.
Anularna fisura (prsnuće prstena)
Sitna pukotina u spoljašnjem prstenu diska. Zvuči zabrinjavajuće, a nalazi se kod otprilike petine ljudi bez bola već u dvadesetim godinama.
Osteofiti
Koštani izraštaji na ivicama pršljenova, popularno „kalcifikacije” ili „kljunovi”. To je način na koji kičma pokušava da stabilizuje segment koji je izgubio visinu — reakcija na opterećenje, ne strano telo koje treba ukloniti.
Spondiloza i spondiloartroza
Zbirni nazivi za degenerativne promene kičme: spondiloza za disk i osteofite, spondiloartroza konkretno za habanje malih zglobova između pršljenova. Habanje tih zglobova nalazi se kod polovine ljudi u šezdesetim koji nemaju nikakav bol.
Šmorlova hernija
Deo diska se utisnuo naviše ili naniže u telo pršljena umesto unazad prema nervu. Zbog toga u ogromnoj većini slučajeva ne pritiska nijedan nerv i nema veze sa bolom u nozi. Najčešće je slučajan nalaz.
Modične promene
Promene signala u kosti tik uz disk, koje radiolog opisuje kao tip I, II ili III. Povezanost sa bolom je predmet istraživanja i nije jednoznačna — nalaz sam po sebi ne postavlja dijagnozu.
Retrolisteza, anterolisteza, spondilolisteza
Pršljen je blago skliznuo unazad ili unapred u odnosu na susedni. Kod blagih stepena je najčešće posledica godina i habanja zglobova — nalazi se kod četvrtine ljudi u šezdesetim bez tegoba. Izraženiji stepen i klizanje kod mlađih ljudi traže lekarsku procenu.
Stenoza
Suženje prostora kroz koji prolaze nervi — u centralnom kanalu, u bočnom udubljenju ili u otvoru kroz koji koren izlazi. Postaje dijagnoza tek kada se poklopi sa odgovarajućim tegobama, jer opšteprihvaćena radiološka granica ne postoji.

Koleno — reč po reč

Isto pravilo važi i ovde, samo su brojke još izraženije. U istraživanju na 710 ljudi kojima rendgen nije pokazao artrozu kolena, magnetna rezonanca je našla bar jednu promenu kod 89 % njih — koštane izraštaje kod 74 %, oštećenje hrskavice kod 69 % i promene u koštanoj srži kod 52 %. Učestalost je bila praktično ista kod onih koje koleno boli (90–97 %) i kod onih koje ne boli (86–88 %). Samo 29 % svih učesnika imalo je bol u kolenu tokom prethodnog meseca.

Hondromalacija i hondralno oštećenje
Omekšanje ili istanjenje zglobne hrskavice, najčešće na zadnjoj strani čašice. Stepenuje se od jedan do četiri. Nalazi se kod dve trećine ljudi bez ijedne tegobe, pa sam stepen ne govori koliko će boleti.
Ruptura meniskusa, degenerativna ruptura
Pukotina u vezivnoj hrskavici između butne i golenjače. Kod mlađih obično prati jasnu povredu, a posle četrdesete nastaje i bez ijedne nezgode. Vrlo se često nalazi i kod ljudi koji nemaju nikakav bol.
Izliv, efuzija, sinovitis
Nakupljanje zglobne tečnosti u kolenu. Znak da je zglob nadražen, ali ne govori čime — može biti posledica opterećenja, povrede ili degenerativnih promena.
Bejkerova (poplitealna) cista
Vrećica sa zglobnom tečnošću u zatkolenoj jami. Gotovo uvek je posledica nečega drugog u kolenu, a ne samostalno oboljenje — zato se ne leči ona, nego uzrok koji je stvara.
Lezija koštane srži
Promena signala u kosti ispod hrskavice. Ponekad prati bol, ali se nalazi i kod polovine ljudi bez tegoba, pa se ne čita izolovano.
Gonartroza
Artroza kolena — isti proces koji se na kičmi zove spondiloartroza, a na kuku koksartroza. Opisuje stanje hrskavice i zglobnih ivica, ne količinu bola.

Rame — reč po reč

Kod ramena je najpoznatiji podatak onaj o rotatornoj manžetni. Kada je snimljeno 96 ljudi koji nisu imali nikakve tegobe sa ramenom, ruptura rotatorne manžetne nađena je kod 34 % njih — kod 15 % potpuna, kod 20 % delimična. Među onima starijim od šezdeset godina rupturu je imalo 54 %. Nalaz „ruptura rotatorne manžetne” zato sam po sebi ne znači da je pronađen uzrok bola.

Impingement, subakromijalni sindrom
Opis da se meko tkivo pri podizanju ruke pritiska u uskom prostoru ispod krova ramena. Danas se posmatra više kao opis tegobe nego kao samostalna dijagnoza, jer isti prostor kod mnogih ljudi ne pravi nikakve smetnje.
Ruptura rotatorne manžetne
Delimično ili potpuno prekinuto vlakno u grupi mišića koji stabilizuju rame. Nalazi se kod trećine ljudi bez ijedne tegobe, a posle šezdesete kod više od polovine.
Tendinoza supraspinatusa
Degenerativna promena tetive mišića koji podiže ruku u stranu. Nastavak -oza označava trošenje tkiva, a ne upalu — zato protivupalni pristup daje samo kratkotrajno olakšanje.
Kalcifikacija, kalcifikantni tendinitis
Naslage kalcijuma u tetivi ramena. Mogu izazvati vrlo jak bol u fazi razgradnje, ali se često nalaze i kod ljudi bez tegoba i kod dela njih nestanu same.
Adhezivni kapsulitis
Stručni naziv za smrznuto rame — zadebljanje i skupljanje zglobne čaure. Za razliku od drugih stanja ramena, ovde je izgubljen i pasivni obim pokreta, i to je znak koji ga razdvaja od oboljenja rotatorne manžetne.

Kuk — reč po reč

Kod kuka je razmimoilaženje nalaza i tegoba možda najizraženije od svih. Kada je snimljeno 45 dobrovoljaca koji nikada nisu imali bol, tegobu, povredu ni operaciju kuka, a svaki snimak nezavisno pročitala tri radiologa, bar jedan neuobičajen nalaz imalo je 73 % kukova. Ruptura labruma nađena je kod 69 %, oštećenje hrskavice kod 24 %, koštana izbočina kod 20 %. To je podatak koji vredi imati na umu kada se u nalazu pojavi reč ruptura.

Lezija ili ruptura labruma
Oštećenje hrskavičnog prstena koji obrubljuje čašicu kuka. Zvuči kao jasna povreda, a nađeno je kod 69 % ljudi koji nemaju nikakve tegobe sa kukom. Zato ovaj nalaz sam po sebi ne objašnjava bol i nije indikacija za zahvat.
Femoroacetabularni impingement (FAI), cam i pincer oblik
Oblik glave ili čašice kuka pri kome se kosti sudaraju u krajnjem opsegu pokreta. Sistematski pregled 60 studija našao je te oblike i kod sportista i kod ljudi bez ijedne tegobe — razlike među grupama postoje, ali sam oblik nije dijagnoza.
Koštana izbočina na spoju glave i vrata
Zadebljanje na prelazu glave u vrat butne kosti, u nalazu često opisano kao bump. Nađeno je kod 20 % ljudi bez tegoba, a kod muškaraca znatno češće nego kod žena.
Hondralno oštećenje i subhondralne ciste
Oštećenje hrskavice i sitne šupljine u kosti ispod nje. Kod ljudi bez tegoba nađeno je oštećenje hrskavice kod 24 % i ciste kod 16 %, a posle tridesete godine i znatno češće nego kod mlađih.
Koksartroza
Stručni naziv za artrozu kuka — sniženje zglobnog prostora, koštani izraštaji i promene u kosti ispod hrskavice. Za razliku od nalaza iznad, ovaj se češće poklapa sa tegobama, ali ni tada stepen na snimku ne određuje koliko boli.
Trohanterični bursitis
Nadraženost sluzne kese sa spoljne strane kuka. Danas se zna da je u većini slučajeva reč o promeni na tetivama srednjeg glutealnog mišića, a ne o upali same kese — otud i drugačiji pristup lečenju.
Edem koštane srži
Promena signala u kosti koja znači da je kost nadražena ili opterećena. Za razliku od većine nalaza na ovoj listi, ovaj se ozbiljno shvata i traži lekarsku procenu, jer može pratiti stres frakturu ili druga stanja kosti.

Zašto reč na nalazu ne određuje jačinu bola

Snimak dobro prikazuje kost i disk, a slabo ono što najčešće boli — mišić, fasciju, male zglobove i način na koji se telo kreće. Zato je moguće imati jak bol uz uredan nalaz i, podjednako često, zastrašujuć nalaz bez ijedne tegobe. O tome zašto bol postoji i kada je papir čist detaljnije piše u tekstu Uredni nalazi, a i dalje boli, a o tkivu koje na snimku gotovo da se i ne vidi na stranici o fasciji.

Šta se od ovoga stvarno leči, a šta ne

Ovo je granica koju vredi znati unapred. Ono što se manuelnom terapijom i vežbama ne može promeniti jeste sam nalaz: disk koji je izgubio visinu neće je vratiti, osteofit neće nestati, suženi kanal se rukama ne proširuje. Svako ko obeća suprotno ne govori istinu.

Ono što se može promeniti jeste sve ostalo: napetost mišića i fascije oko ukočenog segmenta, pokretljivost susednih delova kičme i kukova, snaga trupa i način na koji se opterećenje raspoređuje pri hodu i sedenju. Kod velikog broja ljudi bol osetno popusti i vrati se funkcija iako snimak ostane potpuno isti — i to nije trik, nego posledica toga što izvor tegoba često i nije bio ono što je na snimku najuočljivije.

Kada nalaz stvarno traži lekara, i to bez odlaganja

Sve napisano iznad odnosi se na uobičajene degenerativne nalaze. Postoje znaci uz koje se ne čeka i ne ide se prvo kod terapeuta — javite se lekaru odmah ako uz bol imate gubitak kontrole mokrenja ili stolice, utrnulost u predelu sedla, naglu slabost u nogama, bol praćen povišenom temperaturom ili neobjašnjenim gubitkom težine, ili bol koji budi iz sna i ne popušta ni u jednom položaju.

Stanja iza pojedinih reči

Za pojmove koji se najčešće javljaju kao stvarna dijagnoza postoje zasebne stranice sa detaljnim opisom tegoba, znakova upozorenja i onoga što terapija realno može: diskus hernija, spinalna stenoza, spondiloza i spondiloartroza, išijas i deformiteti kičme.

Izvori

Najčešća pitanja o nalazu

Na nalazu mi piše nekoliko strašnih reči. Znači li to da mi je kičma uništena?

Najčešće ne. Sistematski pregled 33 studije i 3110 ljudi koji nisu imali nikakav bol pokazao je da se skoro sve reči koje uznemiravaju nalaze i kod potpuno zdravih ljudi — degeneracija diska kod 68 % četrdesetogodišnjaka, protruzija kod 33 %, izbočenje kod polovine. Nalaz opisuje kako kičma izgleda, ne koliko boli i ne šta vas čeka.

Zašto onda uopšte radimo snimak?

Zato što je snimak neophodan kada postoje znaci upozorenja, kada je potrebno isključiti ozbiljan uzrok, ili kada se planira zahvat. Stručne smernice za bol u leđima ne preporučuju rutinsko snimanje kod svakog bola upravo zato što nalazi vrlo često pokazuju promene koje nemaju veze sa tegobom, a to zna da odvede lečenje u pogrešnom pravcu.

Ako nalaz ne objašnjava bol, odakle onda bol dolazi?

Kod velikog dela pacijenata izvor je u tkivima koja standardni snimak ne prikazuje dobro — mišićima, fasciji, malim zglobovima i načinu na koji se telo kreće i raspoređuje opterećenje. Zbog toga je moguće imati jak bol uz uredan nalaz i, isto tako, zastrašujuć nalaz bez ijedne tegobe.

Da li terapija može da popravi ono što piše na nalazu?

Ne i to otvoreno kažemo. Disk koji je izgubio visinu neće je vratiti, osteofit neće nestati, a suženi kanal se rukama ne proširuje. Cilj lečenja je funkcija bez bola, a ne lepši snimak — i to su dve različite stvari koje kod velikog broja ljudi ne idu zajedno.

Šta na nalazu ipak treba shvatiti ozbiljno?

Nalaz se čita zajedno sa tegobama, i lekar je taj koji ga tumači. Neodložno se javite lekaru ako uz bol imate gubitak kontrole mokrenja ili stolice, utrnulost u predelu sedla, naglu slabost u nogama, bol praćen povišenom temperaturom ili neobjašnjenim gubitkom težine, ili bol koji budi iz sna i ne popušta ni u jednom položaju.

Da li da donesem snimak na pregled?

Ako ga imate, ponesite ga — koristan je, naročito da bi se isključilo ono što traži lekara umesto terapeuta. Ako ga nemate, kod tipičnih tegoba bez znakova upozorenja pregled i razgovor su dovoljni da se odredi bezbedan način rada.

Zašto dva radiologa opišu isti snimak različito?

Zato što je deo opisa stvar procene, a ne merenja. Za stenozu, na primer, referentna literatura izričito navodi da opšteprihvaćena radiološka definicija ne postoji, pa granica zavisi od toga kako je ko meri. To je još jedan razlog da se odluka o lečenju donosi na osnovu tegoba i pregleda, a ne na osnovu jedne reči u izveštaju.

PozoviteWhatsApp