Osteopatija
Šta je osteopatija i kako je primenjujem
Manuelna medicina koja telo posmatra kao jednu povezanu celinu — temelj integrativne neurokinetičke terapije koju koristim u Beogradu i Kragujevcu.
Osteopatija je manuelna medicina koja polazi od ideje da su struktura tela — kosti, zglobovi, mišići, fascija, unutrašnji organi — i njena funkcija neraskidivo povezane, i da telo ima urođenu sposobnost samoizlečenja kada je ta struktura u ravnoteži. U mojoj praksi osteopatija nije jedna od više ravnopravnih opcija, već polazna tačka svakog pregleda i temelj integrativne neurokinetičke terapije, nadograđena Amatsu japanskom prirodnom medicinom, neurokinetičkom procenom, fizioterapijom i IASTM-om. Pročitajte celu priču o poreklu osteopatije →
Za šta se osteopatija koristi u mojoj praksi
Najčešće kod bola u kičmi i diskus hernije, bola u vratu, bola u kuku i drugih zglobova, i glavobolja i vrtoglavice povezanih sa vratom. Osteopatski pristup se, zahvaljujući principu da su struktura i funkcija povezane, uspešno primenjuje i kod funkcionalnih tegoba koje naizgled nisu mišićno-skeletne — poput zujanja u ušima, nadutosti ili bola u vilici — često i tamo gde standardne procedure ne daju zadovoljavajuće rezultate.
Niste sigurni da li je ovo vaš slučaj? Pozovite 060 330 00 28 ili pišite na WhatsApp — konsultacija do 10 minuta je besplatna i bez obaveze.
Odakle potiče osteopatija
Osteopatiju je 1874. godine osnovao Endru Tejlor Stil (Andrew Taylor Still), američki lekar sa granice Divljeg zapada, razočaran tadašnjom medicinom nakon što je 1864. godine, u toku jedne epidemije meningitisa, izgubio troje dece uprkos svim tada dostupnim lekovima. Godine 1892. osnovao je prvu osteopatsku školu u Kirksvilu, Misuri (American School of Osteopathy). Njegov učenik Džon Martin Litldžon (John Martin Littlejohn) preneo je osteopatiju u Veliku Britaniju 1917. godine, osnivanjem British School of Osteopathy u Londonu — otud potiče i evropska, regulisana manuelna tradicija kojoj pripada i moje obrazovanje, različita od američkog modela u kom je osteopatija danas puna grana konvencionalne medicine.
Četiri osnovna principa osteopatije
Ceo pristup i danas se oslanja na četiri principa koje je formulisao Stil, a koji se poklapaju sa principom biotensegriteta koji koristim i u ostatku integrativne terapije:
- Telo je jedinstvena celina — koštano-zglobni, mišićno-fascijalni, nervni i visceralni (organi) deo tela međusobno utiču jedni na druge.
- Struktura i funkcija su povezane — promena u strukturi (npr. ograničena pokretljivost zgloba) menja i funkciju (npr. cirkulaciju, rad nerva), i obrnuto.
- Telo ima sposobnost samoizlečenja — kada su struktura i cirkulacija u redu, telo prirodno teži ravnoteži i oporavku.
- Racionalna terapija se zasniva na prethodna tri principa — cilj tretmana je da ukloni prepreku samoizlečenju, ne da ga zameni.
Kako izgleda osteopatski pregled
Pregled počinje detaljnom anamnezom — istorijom bolesti, prethodnim povredama, poslom i načinom života — jer uzrok problema često nije tamo gde se bol oseća. Zatim rukama procenjujem pokretljivost, napetost i asimetriju u celom telu, ne samo na bolnom mestu, kako bih pronašao pravi mehanički izvor tegobe pre nego što odredim plan terapije.
Osteopatija naspram Amatsu terapije, fizioterapije i IASTM-a
Sve metode u mojoj praksi polaze od istog principa povezanosti tela, ali svaka radi na drugom nivou. Osteopatija postavlja širu, strukturnu dijagnozu i vraća osnovnu pokretljivost i ravnotežu. Amatsu japanska prirodna medicina se na to nadovezuje kroz japansku tradiciju rada na refleksnim tačkama i meridijanima. Neurokinetička procena traži obrasce mišićne kompenzacije nastale posle povrede, dok fizioterapija i IASTM rade lokalno, na samom mišiću, tetivi ili fasciji. U praksi se sve kombinuju u okviru iste posete, prilagođeno svakom pacijentu. Pročitajte detaljno poređenje osteopatije, fizioterapije i kiropraktike →
Da li osteopatija stvarno deluje — šta kažu istraživanja
Ovo je pitanje koje zaslužuje pošten odgovor, a ne uopšteno uveravanje.
Najbolju potvrdu manuelni pristup ima kod bola u krstima i vratu, gde se u savremenim preporukama navodi kao razumna opcija uz kretanje i vežbe. Efekat je po pravilu umeren i najizraženiji u prvim nedeljama, a najbolji rezultati se postižu kada se manuelni rad kombinuje sa aktivnim delom, a ne kada stoji sam.
Kod tegoba sa zglobovima udova, glavobolje vratnog porekla i stanja posle povreda dokazi su slabiji ali postoje. Kod funkcionalnih tegoba van mišićno-skeletnog sistema istraživanja su malobrojna i metodološki slaba — tu se oslanjam na kliničku procenu i to tako i predstavljam.
Ono što se ne može tvrditi: da osteopatija leči bolesti organa, da menja nalaze na snimku, ili da zamenjuje lekarsko lečenje. Ako vam neko to obeća, to je razlog za rezervu — ne za nadu.
Strukturalna, fascijalna, visceralna, kranijalna — četiri polja rada i koliko su potvrđena
Osteopatija se deli na nekoliko polja rada. To nisu odvojeni zanati nego različiti delovi tela i različite vrste dodira, i u praksi se kombinuju u istoj poseti. Sva četiri radim. Razdvajam ih ovde zato što — i to je deo koji pacijent gotovo nikad ne dobije — nemaju jednaku dokaznu podlogu.
Strukturalna (parijetalna)
Kičma, zglobovi, mišići i ligamenti — mobilizacija, mišićno-energetske tehnike i, selektivno, brze zglobne tehnike. Ovo je polje sa najjačom potvrdom: kod bola u krstima i vratu manuelni rad se u savremenim preporukama navodi kao razumna opcija uz kretanje i vežbe. Najveći deo onoga što radim spada ovde.
Fascijalna
Rad na vezivnom tkivu kao neprekidnoj mreži, umesto na jednom bolnom mestu. Potvrda je ovde srednja: postojanje fascije, njena inervacija i mehanička uloga dobro su opisani, ali koliko se ona jednom tehnikom trajno menja i dalje se ispituje. Više o samom tkivu na stranici o fasciji.
Visceralna
Rad na trbušnom zidu, dijafragmi i vezivnim vezama organa. Uključena je i u smernice Svetske zdravstvene organizacije za obuku iz osteopatije, dakle nije rubna izmišljotina — ali sistematski pregled iz 2018. godine (osam studija pouzdanosti i šest studija efikasnosti) zaključio je da su dijagnostičke tehnike visceralne osteopatije nepouzdane i da čvrsti dokazi o efikasnosti izostaju.
To ne znači da rad na trbušnom zidu i dijafragmi nema efekta. Znači da tvrdnja da se dodirom prepoznaje pokretljivost pojedinog organa nije potvrđena. Zato o tom radu na ovom sajtu pišem kao o mehanici disanja i trbušnog zida — a ne kao o „nameštanju organa”.
Kranijalna (kraniosakralna)
Vrlo blag dodir male sile na glavi, krsnoj kosti i duž kičme. Polje je uveo Vilijam Garner Saderlend, Stilov student, knjigom iz 1939. godine, uz pretpostavku o sopstvenom ritmu pokreta lobanjskih kostiju i moždanih opni.
Ovde je nalaz najoštriji. Sistematski pregled iz 2016. godine (devet studija pouzdanosti i četrnaest studija efikasnosti) zaključio je da je dijagnostika u kranijalnoj osteopatiji nepouzdana i da za sada nema dokaza o specifičnoj efikasnosti njenih tehnika. Poklapanje nalaza između dva ispitivača koji mere isti kranijalni ritam kreće se od nikakvog do zanemarljivog.
Koristim je kao pristup male sile, kod ljudi i stanja kod kojih jače tehnike nisu prvi izbor — i tako je i predstavljam: kao blag način rada, a ne kao dijagnostiku koja vidi ono što snimak ne vidi.
Zašto ovo pišem kada je nepovoljno po struku kojom se bavim: zato što pacijent koji je ovo pročitao tačno zna šta bira. Onaj kome se obeća da će mu se „namestiti organ” ili „osloboditi lobanja” to ne zna — a plaća isto.
Izvori za ovaj odeljak
- Reliability of Diagnosis and Clinical Efficacy of Cranial Osteopathy: A Systematic Review — Guillaud i sar., PLOS ONE, 2016.
- Reliability of diagnosis and clinical efficacy of visceral osteopathy: a systematic review — Guillaud i sar., BMC Complementary and Alternative Medicine, 2018.
- Benchmarks for Training in Osteopathy — Svetska zdravstvena organizacija, 2010.
Izvori se odnose na struku uopšte i ne zamenjuju procenu vašeg konkretnog slučaja.
Da li je bezbedno i kada se ne primenjuje
Uz pravilnu procenu, manuelni rad je bezbedan. Najčešća prateća pojava je blaga osetljivost ili umor u narednih dan do dva, kao posle vežbanja — to je očekivano i prolazi samo.
Postoje, međutim, stanja kod kojih se pojedine tehnike ne primenjuju, i to je granica koju treba da poštuje svako ko radi manuelno:
- Kod potvrđene osteoporoze ne primenjuju se brze manipulacije velike sile na kičmi.
- Pre bilo kakvog rada na gornjem vratu proveravaju se znaci slabijeg dotoka krvi u zadnji deo mozga — dvoslike, otežan govor i gutanje, vrtoglavica pri zabacivanju glave, utrnulost lica, nesiguran hod. Ako postoji ijedan, ide se na lekarsku procenu.
- Kod svežih preloma, aktivnih infekcija, malignih procesa u zoni tretmana i poremećaja zgrušavanja krvi.
- Kod uzimanja lekova za razređivanje krvi prilagođava se intenzitet zbog sklonosti ka podlivima.
- U trudnoći i kod dece rade se blage tehnike prilagođene stanju i uzrastu.
Zbog toga se pre prvog tretmana uvek pita za zdravstveno stanje i terapiju. Ako to niko ne pita, to je samo po sebi loš znak.
Koliko terapija je potrebno i šta očekivati posle
Najviše odluči prva. Najveći efekat očekujem odmah posle prvog dolaska, a ne posle pete ili desete terapije — razliku tražim tu.
Merilo je sedmi dan: za tih nedelju dana situacija mora biti bolja nego pre terapije. Ako simptoma i dalje ima, ali se pomeranje vidi, rade se druga i treća terapija, u razmaku od po sedam dana.
Ako posle prve terapije i narednih pet do šest dana nema baš nikakve razlike, drugi termin ne zakazujem. To nije odustajanje nego mera — nema razloga da vam druga terapija uzme još vremena i novca kada prva nije pomerila ništa. Poštenije je reći da ovo nije pravi pristup za vaš slučaj i uputiti vas dalje. Taj razgovor vodim sa svakim pacijentom pre zakazivanja.
Ono što ne radim jeste zakazivanje i naplaćivanje duge serije termina unapred, pre nego što se vidi kako telo reaguje na prvi tretman.
Posle terapije korisno je kretati se normalno, piti dovoljno tečnosti i izbeći jak trening istog dana. Program vežbi koji se dobija nije dodatak — kod većine tegoba upravo on određuje da li će rezultat ostati.
Šta poneti i kako se pripremiti
Ponesite postojeće nalaze i snimke ako ih imate — magnetnu rezonancu, skener, rendgen, nalaze specijaliste — kao i spisak lekova koje uzimate. Ništa od toga nije preduslov za dolazak, ali skraćuje procenu.
Obucite se udobno, tako da se možete slobodno kretati. Uput lekara nije potreban, pregled se zakazuje direktno.
Ako niste sigurni da li je vaša tegoba za ovaj pristup, korisnija od nagađanja je kratka procena ili pregled stranice o tegobama koje lečimo.
Ko izvodi osteopatski pregled
Napredno praktično osteopatsko obrazovanje sam završio pod mentorstvom registrovanog osteopate i fizioterapeuta (MSc Osteopathy, MCSP), vlasnika privatne osteopatske klinike u Epsomu, Engleska. Više o obrazovanju i sertifikatima →
Najčešća pitanja o osteopatiji
Šta je tačno osteopatija?
Osteopatija je manuelna medicina koja polazi od ideje da su struktura tela (kosti, zglobovi, mišići, fascija, unutrašnji organi) i njena funkcija međusobno neraskidivo povezane, i da telo ima urođenu sposobnost samoizlečenja ako je ta struktura u ravnoteži. Osteopata rukama procenjuje pokretljivost i napetost u celom telu, traga za pravim uzrokom problema — koji često nije tamo gde se bol oseća — i manuelnim tehnikama vraća poremećenu ravnotežu.
Da li je osteopatija priznata medicinska struka?
Da, iako se status razlikuje od zemlje do zemlje. U Sjedinjenim Državama osteopatija se razvila u punopravnu granu konvencionalne medicine — „Doctor of Osteopathic Medicine” (DO) ima ista ovlašćenja kao lekar opšte medicine. U Velikoj Britaniji i većem delu Evrope, tradiciji kojoj pripada i moje obrazovanje, osteopatija je zasebna, regulisana manuelna struka sa sopstvenim visokoškolskim obrazovanjem, ali van uže dijagnostike i propisivanja lekova — deo integrativnog, ne zamenskog pristupa lečenju.
Po čemu se osteopatija razlikuje od fizioterapije i kiropraktike?
Fizioterapija se obično fokusira direktno na povređeno ili bolno mesto kroz vežbe i fizikalne agense. Kiropraktika se istorijski razvila iz ranih ideja osteopatije i fokusira se pretežno na kičmu i zglobne manevre. Osteopatija polazi šire — od cele telesne strukture i njene funkcije, uključujući i funkcionalne tegobe koje naizgled nisu mišićno-skeletne. Detaljnije poređenje pročitajte u tekstu Osteopatija, fizioterapija ili kiropraktika — koja je razlika.
Da li osteopatija stvarno deluje?
Najbolju potvrdu manuelni pristup ima kod bola u krstima i vratu, gde se u savremenim preporukama navodi kao razumna opcija uz kretanje i vežbe — efekat je umeren i najizraženiji u prvim nedeljama, a najbolji rezultati se postižu kada se kombinuje sa aktivnim delom. Kod tegoba sa zglobovima udova i glavobolje vratnog porekla dokazi su slabiji ali postoje. Ono što se ne može tvrditi jeste da osteopatija leči bolesti organa, menja nalaze na snimku ili zamenjuje lekarsko lečenje.
Kada se osteopatija ne primenjuje?
Kod potvrđene osteoporoze ne primenjuju se brze manipulacije velike sile na kičmi. Pre rada na gornjem vratu proveravaju se znaci slabijeg dotoka krvi u zadnji deo mozga i, ako postoje, ide se na lekarsku procenu. Ne radi se ni kod svežih preloma, aktivnih infekcija, malignih procesa u zoni tretmana i poremećaja zgrušavanja krvi. Kod lekova za razređivanje krvi, u trudnoći i kod dece intenzitet se prilagođava.
Koliko terapija je potrebno?
Najviše ih odluči prva. Najveći efekat očekujem odmah posle prvog dolaska, a merilo je sedmi dan — za nedelju dana situacija mora biti bolja nego pre terapije. Ako simptoma i dalje ima, rade se druga i treća terapija, u razmaku od po sedam dana. Ako posle prve terapije i narednih pet do šest dana nema baš nikakve razlike, drugi termin ne zakazujem — da ne gubimo ni vreme ni vaš novac, nego vas radije uputim dalje. To je razgovor koji vodim sa svakim pacijentom pre zakazivanja. Ono što ne radim jeste zakazivanje i naplaćivanje duge serije termina unapred.
Kako se osećam posle tretmana?
Najčešća prateća pojava je blaga osetljivost ili umor u narednih dan do dva, slično kao posle vežbanja — to je očekivano i prolazi samo. Posle terapije je korisno kretati se normalno, piti dovoljno tečnosti i izbeći jak trening istog dana.
Da li osteopatski tretman boli?
Ne. Tehnike su neinvazivne — od blagog pritiska i mobilizacije mekog tkiva do preciznijih zglobnih tehnika (HVLA) koje se koriste selektivno i uz prethodnu procenu. Intenzitet se uvek prilagođava stanju, uzrastu i toleranciji pacijenta.
Da li osteopatija ima posebnu cenu?
Ne. Osteopatija je polazna, temeljna metoda svakog pregleda u mojoj praksi — nije odvojena stavka, već deo iste posete kao Amatsu japanska prirodna medicina, neurokinetička procena, fizioterapija i IASTM, po istoj ceni. Detaljan cenovnik pogledajte na stranici Cenovnik.
Za šta se osteopatija koristi u vašoj praksi?
Najčešće kod bola u kičmi i diskus hernije, bola u vratu i cervikalnog sindroma, bola u zglobovima (kuk, rame, kolena), glavobolja i vrtoglavice povezane sa vratom, kao i kod funkcionalnih tegoba koje se ne rešavaju standardnim putem — poput zujanja u ušima, nadutosti ili bola u vilici — gde se problem često pokaže povezan sa mehanikom tela, a ne sa samim organom.
Da li se osteopatija kombinuje sa Amatsu terapijom i IASTM-om?
Da. U mojoj praksi osteopatija se ne primenjuje izolovano, već kao temelj integrativne neurokinetičke terapije — kombinovana sa Amatsu japanskom prirodnom medicinom, neurokinetičkom procenom, fizioterapijom i IASTM radom instrumentima, u kombinaciji prilagođenoj svakom pacijentu ponaosob.
Ko izvodi osteopatski pregled u ovoj praksi?
Osteopatiju sprovodim lično, uz formalno obrazovanje i naprednu praktičnu obuku pod mentorstvom registrovanog osteopate i fizioterapeuta (MSc Osteopathy, MCSP) iz Engleske. Više o obrazovanju i sertifikatima pročitajte na stranici O meni.
Gde mogu da zakažem osteopatski pregled?
Osteopatski pregled je deo svake redovne posete u ordinacijama u Beogradu (Zvezdara) i Kragujevcu — nema poseban raspored ili poseban termin samo za osteopatiju, već se primenjuje u okviru iste posete kao ostale metode.
Gde radim osteopatiju
U dve ordinacije: osteopatija u Beogradu — Zvezdara, Preševska 124a — i osteopatija u Kragujevcu, Svetozara Markovića 10A. Na obe stranice stoji i kratak vodič kroz ponudu terapije u tom gradu — šta se sve nudi i kada je pravi izbor neko drugi.