Saveti
Poreklo osteopatije — kako je jedan frontier lekar iz Misurija promenio medicinu
Osteopatija je nastala iz lične tragedije američkog lekara sa granice Divljeg zapada 1874. godine. Kako je njegova ideja stigla i do moje prakse u Srbiji.
Piše: Dragan Mitrović — osteopata, fizioterapeut i Amatsu terapeut
Objavljeno 25. jul 2026. · Dopunjeno 2. avgust 2026.
Osteopatija je danas prva i temeljna metoda u mojoj praksi. Njeno poreklo, međutim, nema nikakve veze sa modernom klinikom — počinje na američkoj granici Divljeg zapada, sredinom devetnaestog veka, iz lične tragedije jednog čoveka razočaranog u medicinu svog vremena.
Lekar sa granice
Endru Tejlor Stil rođen je 1828. godine u Virdžiniji, kao sin metodističkog sveštenika koji je bio i lekar — uobičajena kombinacija na tadašnjoj granici, gde je jedan čovek često morao da bude i jedno i drugo.
Uz oca je naučio osnove tadašnje medicine i počeo da radi kao lekar u Misuriju. Sredstva koja je koristio bila su ona kojima se tada raspolagalo — puštanje krvi, preparati žive i slično. Taj period se danas naziva herojskom medicinom, jer je organizam pacijenta neretko stradao više od terapije nego od bolesti.
Niste sigurni da li je ovo vaš slučaj? Pozovite 060 330 00 28 ili pišite na WhatsApp — konsultacija do 10 minuta je besplatna i bez obaveze.
Prekretnica
Godine 1864, u jeku epidemije meningitisa, Stil je u toku nekoliko dana izgubio troje svoje dece. Nijedno od sredstava kojima je raspolagao nije pomoglo.
Ta tragedija ga je nagnala da preispita medicinu kojoj je posvetio život. Zaključak do koga je došao bio je da tadašnji lekovi, umesto da pomognu telu da se izleči, često samo dodaju štetu.
Ideja
Narednih deset godina proučavao je anatomiju i posmatrao pacijente, razvijajući zamisao da su struktura tela — kosti, zglobovi, mišići, cirkulacija — i njegova funkcija neraskidivo povezane, i da telo, kada je ta struktura u ravnoteži, ima urođenu sposobnost da se samo izleči.
Posebno je naglašavao ulogu cirkulacije. Njegova poznata rečenica glasi da je pravilo arterije vrhovno — da zdravlje zavisi od neometanog protoka krvi do svakog dela tela.
Datum dvadeset drugi jun 1874. godine kasnije je obeležio kao dan kada je podigao zastavu osteopatije, odnosno trenutak kada je tu ideju prvi put javno predstavio kao samostalan pristup lečenju.
Prva škola
Godine 1892. u gradiću Kirksvilu u Misuriju osnovao je prvu osteopatsku školu.
Iz nje se osteopatija u Sjedinjenim Državama razvila u punopravnu granu konvencionalne medicine. Današnji doktor osteopatske medicine u Americi ima ista ovlašćenja kao lekar opšte medicine, uključujući propisivanje lekova i hirurgiju, uz dodatno obrazovanje iz mišićno-skeletnog sistema i manuelne dijagnostike.
Evropska grana
U Velikoj Britaniji je osteopatija krenula drugim putem. Džon Martin Litldžon, jedan od Stilovih učenika, doneo je metodu u London i 1917. godine osnovao Britansku školu osteopatije.
Iz te loze nastala je evropska tradicija — zasebna, regulisana manuelna struka sa sopstvenim visokoškolskim obrazovanjem, koja ne zamenjuje lekara niti propisuje lekove, već deluje kao deo šireg pristupa lečenju.
Tu razliku vredi razumeti, jer objašnjava zašto reč osteopata ne znači isto u Americi i u Evropi.
Kako je stigla do moje prakse
Napredno praktično osteopatsko obrazovanje završio sam u Engleskoj, pod mentorstvom registrovanog osteopate i fizioterapeuta koji me je uveo i u Amatsu japansku prirodnu medicinu.
Dakle, evropska grana tradicije, ona koja osteopatiju vidi kao manuelnu struku uz medicinu, a ne umesto nje.
Zašto principi i dalje drže
Ono što me je najviše privuklo, i što je ostalo temelj prakse do danas, jesu četiri Stilova principa.
Telo je jedinstvena celina u kojoj svi delovi utiču jedni na druge.
Struktura i funkcija su neraskidivo povezane.
Telo ima sposobnost samoizlečenja kada je ta struktura u ravnoteži.
Zadatak terapeuta je da ukloni prepreku tom procesu, a ne da ga zameni.
Zanimljivo je da su te ideje, formulisane pre gotovo sto pedeset godina, dobile potvrdu iz sasvim drugog pravca — kroz savremena istraživanja fascije i kroz model biotensegriteta, koji opisuje telo kao povezanu mrežu u kojoj se opterećenje raspoređuje kroz celinu. O tome pišemo u tekstovima fascija i biotensegritet.
Ista logika danas povezuje osteopatiju sa Amatsu terapijom i neurokinetičkom procenom u celinu koju primenjujem u Beogradu i Kragujevcu — više na stranicama osteopatija i integrativna medicina.
Pročitajte detaljno šta je osteopatija →
Niste sigurni odakle vaš bol dolazi?
Okrenite model tela i dodirnite mesto gde boli — dobićete stanja koja se tu najčešće javljaju i po čemu se razlikuju. Bez naplate i bez čuvanja podataka.
Otvorite „Gde vas boli?” →