Saveti
Biotensegritet — nauka koja stoji iza našeg pristupa lečenju
Zašto se telo ne ponaša kao zgrada od cigle, već kao zategnut šator? Biotensegritet objašnjava zašto se povrede često dešavaju daleko od pravog uzroka.
Objavljeno 12. децембар 2025.
Zašto pritisak na karlicu utiče na vrat? Zašto povreda skočnog zgloba, nekoliko meseci kasnije, izazove bol u kuku suprotne noge? Odgovor leži u konceptu koji je u osnovi svakog tretmana koji sprovodim — biotensegritetu.
Koncept tensegriteta (od engleskog tension + integrity) prvi je u arhitekturi primenjen kao princip po kom se struktura može održati stabilnom kombinacijom zategnutih i pritisnutih elemenata, umesto da se sve oslanja jedno na drugo kao cigla na ciglu. Rimljani su ovaj princip nesvesno koristili još pre 2.000 godina gradeći Panteon — kupolu od betona veličine fudbalskog terena, sa otvorom na vrhu, koja stoji do danas. Hirurg Stiven Levin (Steven Levin) je pre više od 30 godina napustio operacionu salu da bi ovaj arhitektonski princip primenio na ljudsko telo — i tako skovao termin biotensegritet.
Većina građevina — i tradicionalni anatomski model tela kom nas uče — pretpostavlja da se sve oslanja na ono ispod sebe, kao opeke jedna na drugoj. Ljudsko telo ne funkcioniše tako. Kosti se ne oslanjaju jedna na drugu — one, u suštini, „plutaju” unutar mreže zategnutih mekih tkiva (mišića, ligamenata, fascije) koja ih drži na mestu i raspoređuje opterećenje po celom telu, ne samo na tačku pritiska.
Ova osobina objašnjava nešto što svaki terapeut primeti u praksi: povrede se najčešće dešavaju na krajnjim tačkama pokreta, ne na sredini, a bol se retko zadržava tamo gde je uzrok problema zaista nastao. Pritisak na jednu tačku — recimo sakrum — prenosi se kroz celu mrežu i utiče na ceo kičmeni stub, sve do vrata i glave. Zato lečenje koje se fokusira isključivo na mesto bola često daje samo privremeno olakšanje — pravi uzrok je negde drugde u istoj napetoj mreži.
Upravo iz ovog principa proizlazi integrativna neurokinetička terapija koju primenjujem — u Amatsu pristupu uvek usklađujemo karlicu sa stopalima i glavom, koristeći refleksne tačke i posturalne mišiće da vratimo telo u optimalno stanje, umesto da tretiramo izolovano mesto gde pacijent oseća bol. Pogledajte i našu stranicu o integrativnoj medicini za širi pregled ovog pristupa.