Šta lečimo
Kičma i Diskus hernija
Neinvazivno lečenje diskus hernije, išijasa i bola u kičmi — kombinacijom osteopatije, fizioterapije i integrativne neurokinetičke terapije, bez operacije.
Diskus hernija (iskliznuti disk, ruptura diska) nastaje kada meko unutrašnje jezgro međupršljenskog diska proviri kroz oštećen spoljašnji omotač i pritisne okolne nervne strukture. Cilj integrativne neurokinetičke terapije je da otkloni pravi uzrok bola, vrati pokretljivost i omogući lečenje bez operacije, kad god je to medicinski opravdano.
Postoje četiri faze diskus hernije. Protruzija je najblaži oblik — fibrozni prsten je oslabljen i ispupčen, ali još nije puknuo. Kod prolapsa je pritisak na prsten izraženiji, ali je disk i dalje unutar njega. Ekstruzija nastaje kada prsten pukne po celoj debljini i jezgro diska pritisne kičmeni kanal i nervne korene. Sekvestracija je najteži oblik, kada se deo jezgra potpuno odvoji od diska. Važno je znati da ove faze ne prate intenzitet bola linearno — moguće je imati sekvestraciju bez bola, ili jak bol uz tek blagi prolaps.
Prema lokaciji razlikujemo tri tipa hernije. Lumbalna (donji deo leđa) je najčešća — bol se širi u zadnjicu, but i stopalo, pojačava se pri kašljanju i kijanju, a prati ga utrnulost i, u retkim ali ozbiljnim slučajevima, poremećaj mokrenja. Cervikalna (vrat) hernija širi bol prema ramenu i ruci, a kod izraženijeg pritiska na kičmenu moždinu javljaju se slabost nogu i poremećaj mokrenja. Torakalna (srednja leđa) je najređa i bol se širi oko grudnog koša.
Najčešći uzroci su prirodno starenje diska (gubitak vode i elastičnosti), trauma — nezgode i sportske povrede, nepravilne tehnike podizanja tereta i ponavljajuće preopterećenje kičme. Tipični simptomi su bol promenljivog intenziteta koji se širi u druge delove tela, utrnulost ili peckanje, slabost mišića koje zahvaćeni nerv kontroliše i promene refleksa.
Dijagnoza počinje fizikalnim pregledom i uzimanjem anamneze, a po potrebi se dopunjuje snimanjem (MRI ili CT) radi tačne lokalizacije i procene stepena kompresije, elektromiografijom (EMG) za proveru funkcije nerava, a u specifičnim slučajevima i diskografijom. Rana i tačna dijagnoza je ključna za pravilno usmeravanje lečenja.
Kada konzervativne terapije ne daju olakšanje ili se neurološki simptomi pogoršavaju, u obzir dolazi hirurško lečenje (diskektomija, mikrodiskektomija ili laminektomija) — o čemu uvek odlučuje neurohirurg na osnovu snimaka i kliničke slike. Ako nam se pacijent obrati bez nalaza lekara specijaliste ili bez CT/MRI snimka, prvo procenjujemo da li je bezbedno pristupiti terapiji ili ga uputiti na dodatnu dijagnostiku.
Kod velikog broja pacijenata diskus hernija se uspešno leči konzervativno: kineziterapijom za jačanje mišića koji podržavaju kičmu, po potrebi nesteroidnim antiinflamaticima za bol i upalu, naizmeničnom toplom i hladnom terapijom, pažljivom ručnom trakcijom (za razliku od trakcionog kreveta, koji kod većine pacijenata u praksi pogoršava stanje jer ne prepoznaje mišićni spazam), umerenom aktivnošću uz izbegavanje produženog mirovanja, te osteopatskom manipulacijom i integrativnom neurokinetičkom terapijom koja kombinuje procenu propriocepcije, neurokinetičko-biomehaničku analizu, manuelni mišićni test i miofascijalne tehnike.
Uz terapiju je važna i promena životnih navika — održavanje telesne težine, redovno vežbanje i pravilno držanje značajno smanjuju stres na kičmi i rizik od ponovne povrede.
Kada je reč o samostalnim vežbama, ne postoji jedan univerzalan program koji odgovara svakoj diskus herniji. Kod dela pacijenata pokreti koji ispravljaju (ekstenduju) donji deo leđa — npr. ležanje na stomaku uz oslonac na laktove — smanjuju bol jer rasterećuju zadnji deo diska, dok kod drugih isti pokret pogoršava simptome, u zavisnosti od tačnog smera i tipa hernije. Zato preporuku o tome koji pokreti pomažu, a koje treba privremeno izbegavati, dajemo tek posle procene — ne unapred, generički, jer pogrešno odabrana vežba kod pogrešnog tipa hernije može da pogorša stanje umesto da ga poboljša.
Bol u kuku i išijas često prate diskus herniju, ali su dovoljno specifični da im posvećujemo posebne stranice — pogledajte odeljke o išijasu i bolu u kuku u nastavku. Bol u vratu (cervikalni sindrom) je zbog svoje fascijalne prirode detaljno obrađen u sklopu miofascijalnog bola i zglobova.
Uobičajeni simptomi
- — Bol koji se širi niz nogu ili ruku
- — Utrnulost i trnci
- — Slabost mišića
- — Promene refleksa
- — Ograničena pokretljivost kičme
- — Pojačan bol pri kašljanju ili kijanju
- — Bol koji se pogoršava pri dužem sedenju
Najčešći uzroci
- — Prirodno starenje i gubitak vode iz diska
- — Trauma — nezgode i sportske povrede
- — Nepravilne tehnike podizanja tereta
- — Ponavljajući pokreti i hronično preopterećenje kičme
Kada odmah potražiti hitnu medicinsku pomoć
- — Iznenadni gubitak kontrole bešike ili creva
- — Utrnulost u predelu sedla (unutrašnja strana butina, zadnjica) — tzv. sedlasta utrnulost
- — Naglo pogoršanje slabosti u obe noge
Ovi znaci zahtevaju hitan pregled lekara ili odlazak u hitnu službu, ne manuelnu terapiju.
Najčešća pitanja
Da li diskus hernija mora da se operiše?
Ne kod većine pacijenata. Konzervativno lečenje je prva linija pristupa, a operacija dolazi u obzir samo kada ono ne daje rezultate u razumnom roku ili postoje ozbiljni neurološki ispadi — o čemu uvek odlučuje neurohirurg na osnovu snimaka i kliničke slike.
Da li mi je potreban MRI snimak pre prvog pregleda?
Nije uvek obavezan. Ako ga već imate, ponesite ga jer olakšava procenu, ali fizikalni pregled i anamneza su dovoljni da se odredi bezbedan način rada za veliki broj pacijenata.
Koliko brzo mogu da očekujem olakšanje?
Zavisi od faze hernije i dužine trajanja simptoma, ali kod dela pacijenata prva terapija donosi primetno olakšanje već istog dana. Ne prodajemo unapred dugu seriju termina — cilj je minimalan broj tretmana do rezultata.
Da li smem da vežbam dok imam diskus herniju?
Umerena aktivnost je poželjna, produženo mirovanje pogoršava stanje. Koji tačno pokreti pomažu, a koje treba privremeno izbegavati, zavisi od tipa i smera hernije — određujemo to tek posle procene, ne unapred.
Da li je bezbedna manuelna terapija ako je hernija velika (ekstruzija ili sekvestracija)?
U odsustvu crvenih zastavica (vidi iznad) i uz nalaz koji to ne isključuje, veličina hernije sama po sebi nije kontraindikacija — mnogi pacijenti sa izraženim nalazom nemaju bol, dok neki sa blagim nalazom imaju jak bol. Procena se uvek zasniva na kliničkoj slici, ne samo na snimku.