Šta lečimo
Sudekov sindrom (CRPS)
Osteopatski pristup Sudekovom sindromu (CRPS) — rana, pažljiva mobilizacija i rad na autonomnom nervnom sistemu dok je prozor za najbolji ishod još otvoren.
Sudekov sindrom — poznat i kao algodistrofija ili kompleksni regionalni bolni sindrom (CRPS) — je stanje kod kog bol, otok i ukočenost posle preloma, operacije ili povrede zgloba ne prate očekivan tok zarastanja, već se pogoršavaju ili zastanu u mestu. Bol je tipično nesrazmerno jak u odnosu na samu povredu.
Iako se često pominje uz neuropatiju ili fibromialgiju jer deli sličan mehanizam preosetljivosti nervnog sistema, CRPS je u savremenoj medicinskoj klasifikaciji (ICD-11) prepoznat kao sopstvena, samostalna dijagnoza — ne kao podtip neuropatskog bola (kod većine pacijenata nema potvrđenog oštećenja samog nerva) niti kao oblik fibromialgije (koja je rasprostranjena po celom telu, dok je CRPS gotovo uvek ograničen na jedan ekstremitet ili region posle konkretne povrede).
Mehanizam iza Sudekovog sindroma nije oštećenje samog nerva, već poremećaj u regulaciji autonomnog nervnog sistema u regiji povrede — sistem koji bi trebalo da posle početne faze zarastanja smiri cirkulaciju i upalu ostaje „zaglavljen” u pojačanom, odbrambenom režimu. Rezultat je začaran krug: pojačana osetljivost na bol dodatno ograničava pokret, ograničen pokret dodatno pogoršava cirkulaciju i ukočenost zgloba, a to sve zajedno održava upalu koja je pokrenula ceo proces.
Bolest se kreće kroz faze. U ranoj (akutnoj) fazi zahvaćeni deo je često topao, crven i otečen. Ako se ne prekine na vreme, prelazi u distrofičnu fazu, gde koža postaje bleda ili plavičasta, hladnija, a mišići počinju da slabe. U atrofičnoj fazi promene na koži, kostima i mišićima postaju trajnije i teže za povratiti. Ključna činjenica je da je u ranoj fazi većina ovih promena još uvek funkcionalna, ne strukturna — zglob i okolno tkivo još uvek imaju punu sposobnost da se vrate u normalu, zbog čega je brzina reakcije presudna za konačan ishod.
Ne postoji jedan specifičan test koji potvrđuje Sudekov sindrom — dijagnozu postavlja lekar (ortoped, neurolog ili specijalista za bol) na osnovu kliničke slike, uz snimanje kada je potrebno da se isključe druga stanja. Pre bilo kakve terapije, važno je isključiti i stanja koja mogu ličiti na ranu fazu Sudekovog sindroma, poput infekcije mekog tkiva ili duboke venske tromboze — otuda crvene zastavice ispod.
Konvencionalan pristup se često oslanja pretežno na pasivne mere — elektroterapiju i lekove protiv bolova — koje mogu pomoći, ali same po sebi retko dovoljno brzo vraćaju pokret koji je ključan da se prekine začarani krug bola i ukočenosti. Naš pristup — pažljiva manuelna mobilizacija u granicama koje pacijent toleriše, rad na okolnom mekom tkivu i sprovodnim putevima cirkulacije, u kombinaciji sa osteopatijom i Amatsu tehnikama — cilja direktno na taj mehanizam, kao dopuna medicinskom praćenju, ne kao zamena za njega.
Uobičajeni simptomi
- — Bol nesrazmerno jak u odnosu na samu povredu (pečenje, pulsiranje)
- — Otok i promena boje kože (crvenkasta, plavičasta ili mramorasta)
- — Promena temperature kože — zahvaćeni deo tela topliji ili hladniji od drugog
- — Preosetljivost na dodir, ponekad i na sam dodir odeće
- — Promene na koži, noktima i dlakama zahvaćenog dela
- — Sve manji obim pokreta i ukočenost zgloba
Najčešći uzroci
- — Prelom kosti (najčešći okidač)
- — Operacija zgloba ili ekstremiteta
- — Uganuće ili druga naizgled manja povreda
- — Produženo mirovanje ili imobilizacija posle povrede
Kada odmah potražiti hitnu medicinsku pomoć
- — Naglo pojačanje otoka, crvenila i toplote uz povišenu telesnu temperaturu i opšte loše osećanje — hitno isključiti infekciju
- — Jednostran otok noge sa bolom u listu i toplinom — hitno isključiti duboku vensku trombozu (DVT) pre bilo kakve terapije
- — Iznenadno bledilo, hladnoća ili gubitak pulsa u ekstremitetu — hitno, mogući znak prekida cirkulacije
Ovi znaci zahtevaju hitan pregled lekara ili odlazak u hitnu službu, ne manuelnu terapiju.
Pročitajte više o rehabilitaciji posle operacije i preloma →