Preskoči na sadržaj
osteopata.rs

Saveti

Zašto isti pregled ne daje uvek isti nalaz

Juče je bolelo, danas ne. Test je pokazao jedno, sledeći put drugo. To najčešće nije nepouzdanost pregleda, nego svojstvo mišića o kome se retko govori.

Piše: Dragan Mitrović — osteopata, fizioterapeut i Amatsu terapeut

Objavljeno 8. avgust 2026.

Pacijenti to primete pre terapeuta. „Juče sam jedva okretao glavu, danas mogu skoro sve.” „Prošli put ste rekli da je slabija leva strana, sad kažete desna.”

Prva pomisao je da je pregled nepouzdan. Postoji, međutim, uredno opisano svojstvo mišića zbog koga se ovo dešava i kod savršeno izvedenog pregleda — i vredi ga razumeti, jer menja i to kako dolazite na procenu.

Mišić pamti šta je radio pre toga

U mišiću koji miruje spontano se stvaraju stabilne veze između njegovih unutrašnjih niti. Zbog toga mišić koji je ostavljen na miru zadržava zatečeno stanje.

Ako je mišić pre toga bio skraćen i tako ostao, on postane blago labav. Ako je pre toga bio kontrahovan pa opušten na većoj dužini, ostaje zategnut. Dužina je ista, stanje nije.

Ta pojava ima ime — tiksotropija — i u pregledima propriocepcije se opisuje kao stvar koju je nemoguće zanemariti.

Zašto to menja nalaz

Zato što mišićno vreteno, senzor koji mozgu javlja gde je telo, sedi unutar tog istog mišića i deli njegovo stanje.

Merenja na mišiću koji je bio zategnut pokazuju oko četrdeset impulsa u sekundi u mirovanju. Kada se u istom tom mišiću, na istoj dužini, stvori labavost, frekvencija padne na desetak.

Četvorostruka razlika u onome što senzor javlja mozgu — bez ijednog stepena promene položaja.

Eksperiment od dvadeset stepeni

Posledica se može izmeriti. Ispitanicima sa povezom preko očiju jedna ruka je dovedena u stanje labavosti, a druga u stanje zategnutosti, pa su obe postavljene na isti ugao.

Ispitanici su promašivali poklapanje u proseku za dvadeset stepeni. To je četvrtina ukupnog obima pokreta ruke.

Najvažniji deo nalaza: kada su upitani, ispitanici su tvrdili da su im ruke savršeno poravnate. Nisu osećali nikakvu grešku, niti su imali način da je primete.

Zašto je baš sedenje najnepovoljniji uslov

Efekat je najizraženiji kada je mišić na kratkoj ili srednjoj dužini, a slabi kada je mišić dobro istegnut. I traje dugo ako se mišić ne pomera.

Sat vremena u kolima ili za stolom je gotovo idealan uslov: pregibači kuka i zadnja loža stoje skraćeni, nepomično, dovoljno dugo. Isto važi i za vrat pognut nad telefonom.

Zato pacijent koji je došao peške i pacijent koji je došao iz automobila nisu u istom stanju kada legnu na sto — čak i kada su isti čovek, u istoj nedelji, sa istom tegobom.

Bol je drugi, odvojen razlog

Uz tiksotropiju ide i mehanizam koji se često meša sa njom, a nije isto.

Kada nešto boli, telo menja način na koji se kreće — obilazi bolan pravac, uključuje druge mišiće, štedi. To menja izvedbu pokreta i, posredno, nalaz.

Razlika je jasna: tiksotropija menja ono što senzor javlja i dešava se bez ikakvog bola, dok kod čuvanja od bola senzor radi normalno a menja se motorni odgovor. Kod istog pacijenta često postoje oba, ali se mogu razdvojiti — i to je deo posla na proceni.

Šta iz ovoga sledi za pregled

Ne to da je pregled nepouzdan, nego da se stanje mišića mora uzeti u obzir pre nego što se donese zaključak. U stručnim pregledima propriocepcije to se navodi kao izričita preporuka: pre merenja ujednačiti stanje mišića, umesto testiranja na zatečeno stanje.

Praktično, to je i razlog zbog koga na proceni pitamo šta ste radili neposredno pre dolaska. Nije uzgredan razgovor — to je podatak koji menja tumačenje.

Šta vi možete da uradite

Ako ste do ordinacije došli kolima ili posle dugog sedenja, dođite koji minut ranije i prošetajte. Ako ste ujutru vežbali, trčali ili radili nešto fizički zahtevno, recite to.

I nemojte se iznenaditi ako se nalaz razlikuje od prethodnog puta. Kod tegoba koje traju to je očekivano — ono što se prati je pravac promene kroz više pregleda, a ne pojedinačan nalaz.

Kada promena nalaza nije bezazlena

Sve navedeno objašnjava zašto nalaz varira gore-dole. Ne objašnjava nalaz koji se dosledno pogoršava, i tu se ne treba oslanjati ni na jedno objašnjenje sa ove stranice.

Slabost koja raste iz nedelje u nedelju, utrnulost koja se širi, gubitak snage u šaci ili stopalu, promena kontrole mokrenja i stolice, ili bol koji budi iz sna i pojačava se bez obzira na položaj — to nisu kolebanja nalaza nego znaci koji traže lekarsku procenu, i to bez odlaganja.

Više o tome kako se telo posmatra kao povezana celina u tekstu propriocepcija, a o samoj proceni na stranici neurokinetička terapija.

Više o proceni obrazaca kompenzacije →

PozoviteWhatsApp